HEPATITIS B i C – bolesti jetre

HEPATITIS B i C – bolesti jetre

Hepatitis B
Uzročnik – virus Hepathitis B, iz porodice Hepadnaviridae virusa.

Hepatitis B zarazna je bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV). To je najčešći uzrok kronične virusne infekcije jetre širom svijeta.
Virus hepatitisa B nalazi se u krvi i izlučevinama rana. U manjoj koncentraciji dokazan je u sjemenoj tekućini, vaginalnom sekretu, slini, znoju, majčinom mlijeku, suzama i mokraći.
Virus je izuzetno otporan na vanjske uvjete. Na sobnoj temperaturi, u sasušenoj krvi može preživjeti do tjedan dana.

Simptomi

Većina zaraženih nema nikakvih simptoma, što ne znači da bolest ne postoji.
Simptomi akutne infekcije obično se javljaju 1 do 3 mjeseca nakon zaraze i nespecifični su (povišena temperatura, zglobobolja, žutilo kože i sluznica, umor, gubitak apetita, bolovi ispod desnog rebrenog luka). Jačina simptoma varira, a uobičajeno se teži oblici bolesti javljaju u starijih pojedinaca. Vrlo rijetko tijek bolesti je toliko agresivan da uzrokuje akutno zatajenje jetre.
Simptomi prestaju nakon eliminacije virusa što se kod većine zaraženih događa kroz tri mjeseca.
U oko 5 % odraslih virus zaostaje u organizmu, dok je postotak puno veći (90 %) ukoliko je do zaraze došlo prilikom poroda majke s hepatitisom B. Ukoliko infekcija hepatitisom B traje dulje od 6 mjeseci, govorimo o kroničnom hepatitisu B.
Simptomi su također nespecifični (umor i nelagoda pod desnim rebrenim lukom). Zato bolest često postoji godinama prije negoli se slučajno otkrije.

Prijenos:

Procjenjuje se da je u svijetu 200 – 300 milijuna ljudi inficirano hepatitisom B, osobito u nerazvijenim zemljama, gdje se bolest karakteristično prenosi tzv. vertikalnim prijenosom – sa zaražene majke na dijete. U razvijenim zemljama HBV se uglavnom prenosi tzv. horizontalnim putem – nezaštićenim spolnim kontaktom sa zaraženom osobom, razmjenom pribora za intravensko korištenje droga među ovisnicima, prilikom određenih zahvata u nesterilnim uvjetima (tetoviranje, bušenje ušiju, piercing, itd.)
Hrvatska pripada zemljama s niskom učestalosti nosilaštva HBV.
Čovjek je jedini rezervoar virusa hepatitisa B (oboljeli može zaraziti druge osobe u fazi inkubacije, u akutnoj fazi bolesti i tijekom kroničnog vironoštva). Najznačajniji izvor zaraze je krv inficirane osobe, a virus se nalazi i u slini i ejakulatu oboljele osobe.

Liječenje

Ne postoji specifična, a time niti 100 % učinkovita terapija. Kod 95 % zaraženih, imunološki sustav sam kontrolira infekciju i eliminira virus te zaostaju samo antitijela kao odraz preboljele infekcije. Liječenje prepoznate akutne infekcije podrazumijeva samo liječenje simptoma nespecifičnim lijekovima, a zbog adekvatne kontrole razvoja bolesti, uobičajeno je u bolničkim uvjetima. Cilj je liječenja kronične infekcije samo kontrola razmnožavanja virusa, čime se pokušava kontrolirati stupanj oštećenja. Svaki od lijekova ima brojne nuspojave te su tijekom liječenja potrebne redovite kontrole.
Unatoč poduzetim mjerama liječenja, u jednog dijela bolesnika nije moguće spriječiti umnažanje virusa, što može dovesti do ciroze i karcinoma jetre.

Prevencija
U svrhu sprečavanja prenošenja bolesti tzv. medicinskim putem, potrebno je provoditi i trajno nadzirati kvalitetu sterilizacije medicinskih instrumenata. U svrhu prevencije hepatitisa B krvlju i krvnim derivatima kontinuirano se obavlja testiranje svih davalaca i uzoraka krvi, tkiva i organa.
Važna mjera prevencije je i zdravstveno prosvjećivanje opće populacije (sprečavanje spolnog prijenosa upotrebom zaštitnih sredstava, sprečavanje prijenosa virusa zaraženim priborom za intravensku uporabu droga…)
Uspješan način prevencije je i
cijepljenje. Cjepivo je dobiveno genetskim putem, djelotvorno je i sigurno i za djecu i za odrasle. Cijepljenje se provodi u tri doze, s time da se druga doza daje nakon mjesec, a treća šest mjeseci nakon prve doze. Smatra se da tako stvorena zaštita traje najmanje 15 godina.
Od 1999. godine u Hrvatskoj je cijepljenje protiv hepatitisa B uvedeno u kalendar obveznih cijepljenja i cijepe se djeca u dobi od 12 godina (6. razred osnovne škole). Obvezno je i cijepljenje osoba koje su pod povećanim rizikom za infekciju ( npr. zdravstveni djelatnici, osobe na hemodijalizi, intravenski korisnici droga, kućni kontakti kroničnih vironoša, novorođenčad HBsAg pozitivnih majki).
Prevalencija HBsAg noslilaštva u Hrvatskoj je kod odraslih 0,5%.

Hepatitis C
Uzročnik

Hepatitis C virus (HCV) je RNA virus iz porodice flaviviridae.

Hepatitis je općenit izraz koji označava upalu jetre uzrokovanu istoimenim virusom.

Alkohol, kemikalije i narkotici mogu uzrokovati hepatitis. Hepatitis može biti također uzrokovan i virusnom zarazom. Postoji nekoliko različitih vrsta hepatitisa, pa razlikujemo hepatitis A, hepatitis B, hepatitis D, hepatitis E i hepatitis G. Svi se ovi hepatitisi razlikuju po putovima prijenosa, dužini inkubacije, težini bolesti, mogućnosti prelaska u kroničnu upalu tj. kronični hepatitis i razvoju teških komplikacija kao što su ciroza jetre i karcinom jetre. Među svim nabrojanim hepatitisima, upravo hepatitis C najčešće prelazi u kronični oblik s mogućnošću razvoja ciroze i karcinoma jetre.

Simptomi

U mnogim slučajevima osobe zaražene virusom hepatitisa C možda se ni ne osjećaju bolesnima, dok se druge osobe mogu osjećati kao da imaju slabiju gripu koja ne zahtijeva liječenje. No, kada se zaraze hepatitisom C, mokraća nekih osoba može postati tamna, a njihove bjeloočnice i koža mogu postati žuti (žutica). Simptomi hepatitisa mogu nestati nakon nekoliko tjedana, ali to ne treba značiti da je i zaraza nestala. Imate li simptome hepatitisa, trebate se obratiti svom liječniku. Upala jetre može se ustanoviti analizom krvi, mjereći dva jetrena enzima (ALT i AST). Povećanje broja ovih enzima pokazuje određenu fazu oštećenja jetre. Kada upala jetre traje duže od šest mjeseci, bolest se naziva kroničnim hepatitisom C.

Simptomi kroničnog hepatitisa C mogu biti:

  • Stupnjevanje od blage do jake letargije
  • Gubitak apetita
  • Mučnina i povraćanje
  • Bolovi u gornjem desnom dijelu trbuha (ispod rebara)
  • Groznica
  • Bolovi u zglobovima


Danas su prepoznati mnogi čimbenici koji utječu na brži razvoj bolesti: zaraza u starijoj životnoj dobi (iznad 40 godina), konzumacija alkohola, pridružena infekcija drugim virusom, debljina pa čak i pušenje. Progresija oštećenja moguća je u svih kronično zaraženih bolesnika, no krajnji stadij, ciroza jetre javlja se u “samo” 20 % oboljelih 20 godina nakon prvog kontakta s virusom.

Prijenos:

Hepatitis C je bolest koja se prenosi putem krvi, to jest, kad krv jedne osobe dođe u kontakt sa krvi druge osobe. Virus hepatitisa C prisutan je u krvi osoba koje su zaražene hepatitisom C. Prijenos virusa najčešće se događa kada zaražena krv uđe u krvotok druge osobe preko ozlijeđene kože ili sluznice. Većina osoba koje boluju od hepatitisa C zarazila se zbog zajedničkog korištenja opreme za uštrcavanje kao što su injekcijske igle, šprice, žlice, brisevi i voda. Uporaba sprava, kao što su igle za tetoviranje koje nisu sterilizirane prije nego se koža probode, mogu također prenijeti virus. Zajedničko korištenje žileta ili četkica za zube koje pripadaju osobi zaraženoj hepatitisom C, može također prenijeti tu bolest.

Virus se može također prenijeti na sljedeće načine:

  • Zdravstveni radnici

Dodir sa zaraženom krvi na oštećenim mjestima ili ogrebotinama, ili povrede zagađenim priborom mogu dovesti do zaraze među zdravstvenim radnicima.

  • S majke na dijete

Hepatitis C može se prenijeti s majke na dijete, ali to se događa mnogo rjeđe nego s hepatitisom B. Smatra se da je opasnost od prenošenja virusa preko majčinog mlijeka vrlo mala.

  • Spolni odnosi

Postoji vrlo mala opasnost da se hepatitis C prenese za vrijeme heteroseksualnog i homoseksualnog odnosa.

  • Darovatelji krvi

Darovatelji krvi nisu u opasnosti dobiti ovu bolest, a opasnost za osobe koje primaju krvne transfuzije je u današnje vrijeme vrlo niska, jer se darovana krv, od 1990. godine, podvrgava strogoj provjeri za virus hepatitisa C


Liječenje

Cilj liječenja je eliminacija virusa čime se sprečava napredak bolesti. Antivirusni lijekovi koji se primjenjuju u liječenju jesu interferon-alfa i ribavirin. Kod zaraze genotipom 2 i 3, liječenje traje 24 tjedna, a izlječenje se postiže u više od 80 % bolesnika. U slučaju zaraze genotipom 1 i 4, liječenje traje 48 tjedna, a izlječenje se postiže u 45 % liječenih. Konačnost izlječenja procjenjuje se tek 6 mjeseci nakon u potpunosti provedenog liječenja, jer je mogućnost opetovane pojave bolesti u navedenom periodu i do 30 %.

Oboljeli od kroničnog hepatitisa C trebaju se liječiti kako bi se spriječio razvoj po život opasnih komplikacija kao što su ciroza i karcinom jetre. Zlatni standard u liječenju kroničnog hepatitisa C jest kombinacija pegiliranog interferona i ribavirina. Pegilirani interferon dolazi u obliku injekcije koja se jedanput tjedno injicira, a ribavirin je u obliku tableta koje se piju svaki dan.
Način liječenja kroničnog hepatitisa C u Hrvatskoj ovisi o genotipu. Za liječenje kroničnog hepatitisa C uzrokovanog genotipom 1 koristi se kombinacija pegiliranog interferona i ribavirina, dok se za druge genotipove (2 i 3) predviđa davanje ribavirina i tzv. konvencionalnog interferona koji se mora davati više puta tjedno. Liječenje traje 48 tjedana ili kraće ukoliko se terapija pokaže nedjelotvornom. To se kod genotipa 1 ispituje 12 tjedana nakon početka liječenja, a za genotipove 2 i 3 nakon 24 tjedna. Ako je u to vrijeme kvalitativni HCV PCR negativan, liječenje se nastavlja do kraja, a prekida se ukoliko je test pozitivan.
Kod uvođenja terapije, bolesnici se hospitaliziraju kraće vrijeme (oko 10 dana) tijekom kojeg se prate nuspojave, a bolesnik se educira da samostalno daje injekcije interferona.

Prevencija:

Mada za hepatitis C ne postoje mjere specifične profilakse (cjepivo, serumi), prakticiranjem higijenskih mjera može se rizik zaraženja ovim virusom svesti na zanemarivu razinu:

  • Koristiti sterilan pribor kod tetovaže, piercinga ili intravenskog korištenja droga
  • Ne koristiti tuđe oštre predmete npr. britve, škarice, pribor za rezanje noktiju
  • Ne posuđivati svoju četkicu za zube
  • Koristiti kondome prilikom spolnog odnosa

U slučaju rizičnog ponašanja ili pojave spomenutih simptoma bolesti, treba se javiti nadležnom liječniku.

Isprintaj članak Isprintaj članak